KOLUMNA//STEFAN ŽIVKOVIĆ: Začuđuje iznenađenost izostanka dodjeljivanja statusa kandidata za članstvo Bosni i Hercegovini - Glas Regije

KOLUMNA//STEFAN ŽIVKOVIĆ: Začuđuje iznenađenost izostanka dodjeljivanja statusa kandidata za članstvo Bosni i Hercegovini

0
Nije učitano

Ponovo svi umiješani politički akteri izvode ustaljenu predstavu za javnost oko članstva Bosne i Hercegovine u Evropskoj Uniji. Put BiH i ostalih balkanskih država ka članstvu u Evropskoj Uniji je mrtvo slovo na papiru i nije potreban nikakav poseban uvid u tajne koridore briselskih hodnika da bi se došlo do ovog zaključka, sve je javno ukoliko se želi analizirati situaciju trezveno.

Evropska Unija kao politička zajednica, da bi funkcionisala efikasno, teži ka sve većoj integraciji još od svog osnivanja 1951., kada je nastala kao Evropska zajednica za ugalj i čelik. Danas je prepreka u tome konsenzualno odlučivanje članica, što znači da svaka država može da spriječi bilo šta što joj ne odgovara vetom na odluke koje se tiču Unije. Primjer ovoga je bilo kada je Belgija, zbog protivljenja pokrajinskog parlamenta u Valoniji, koji zastupa 3 miliona ljudi, privremeno zaustavila usvajanje ugovora o slobodnoj trgovini između EU i Kanade 2016. godine.

Kako je očigledno neefikasno i, uzgred, nedemokratski da tri miliona ljudi, odnosno manje od jedan posto ukupne populacije unije, može da spriječi nešto za šta se zalažu ostalih 450 miliona građana zajednice, rješenje EU je da se kreće sve više u pravcu odlučivanja kvalifikovanom većinom. Ovo znači, po ustaljenim pravilima unije, da je neophodno podrške preko 55% država članica, trenutno 15 od sadašnji 27, i više od 65% posto ukupnog stanovništva EU, da bi se usvojio bilo koji prijedlog.

Ko je pratio krizu u evrozoni od 2012. godine zna da postoji podjela između bogatijih i siromašnijih država, koja odgovara manje više podjeli na Sjever (Njemačka, Francuska, Nizozemska, Belgija, Švedska, Austrija, Danska, Finska, Irska, Luksemburg i Malta) i Jug (ostale). Konflikt je ukorijenjen u različitim shvatanjima da li EU treba da bude transfer unija, odnosno da li bogatije države treba da šalju više novca siromašnijim, da bi ublažile nejednakosti, koje neminovno nastaju u monetarnim zajednicama. Stariji čitaoci će se vjerovatno sa sjetom sjetiti istog problema u Jugoslaviji pred njen raspad. Ova različita mišljenja, baš kao u našoj bivšoj državi, se neće uskoro pomiriti, jer stanovništva u bogatijim državama nisu spremna da šalju novac onima koje oni smatraju „lijenjim južnjacima“. Nebitno je što ekonomska teorija – i praksa – jasno kaže da je nemoguće imati razdvojenu monetarnu i fiskalnu politiku i da su transferi, od bogatijih ka siromašnijim dijelovima, neophodni da bi valutna zajednica opstala. Evropska centralna banka, svjesna ovoga, je u prethodnom periodu sprovodila indirektne transfere ka siromašnijim ekonomijama i skoro je najavila da namjerava da nastavi tu politiku.

Istine radi, do sada su se svjesno koristile krize da bi se povećao stepen integracije i nedavno je Šolc, njemački kancelar, najavio da će se u spoljnoj politici preći na odlučivanje kvalifikovanom većinom, isto se sa velikom vjerovatnoćom može očekivati i u svim drugim poljima odlučivanja, počevši od ekonomije.

Vraćajući se time na inicijalno pitanje ulaska balkanskih država u EU, postaje očigledno, uzimajući sve gore navedeno u obzir, da je prosto nemoguće zamisliti da bi sadašnje članice rizikovale političku konstrukciju koja trenutno, nakon izlaska, druge najveće „Sjeverne“  države, Velike Britanije, počiva na krhkoj ravnoteži između „južnih“ i „sjevernih“ država, i time održavanja kakvog takvog statusa kvoa.

Trenutni odnos sjevernih naspram južnih je otprilike 40 prema 60 posto u broju država članica i 48 prema 52 odsto po broju stanovnika. Sada, misleći da bi EU primila Srbiju, BiH, S. Makedoniju, Crnu Goru, Albaniju i eventualno Kosovo*, sa svojih preko 15 miliona građana i pet ili šest glasova kao države, bio bi odraz neosnovanog optimizma i naivnost. U tom pogledu se treba gledati dodjeljivanja statusa kandidata Ukrajini (40 miliona) i Moldaviji (4,5 miliona), čime je EU poslala jednu političku poruku, koja odgovara njihovoj politici prema konfliktu u Ukrajini. Odluka će ostati mrtvo slovo na papiru, što je francuski predsjednik Makron odmah potvrdio.

Da države Balkana nikada neće ući u EU nije nikakva tajna i svi uključeni i posmatrači su svjesni toga. Predstava koja se odigrava za javnost ima samo svrhu da opravda novac iz fondova Evropske Unije koje kupuju mir na ovom prostoru. Da izopačim sada famozne riječi vojnika na frontu u Sloveniji „Mi bismo kao da uđemo, oni bi kao da nas prime“.

Ovim otriježnjujućem potezom Evropske komisije poslata je poruka koju bi glasači trebalo da shvate: nema za vas članstvo u EU. Pouka bi trebalo da bude da se odustane od ideje da ako vas prime u klub uspješnih da ćete i vi po automatizmu postati uspješni. Ideja vodilja treba da bude da se oponaša šta su uspješne države uradile i pođe tim putem, a za to vam nije potrebno članstvo u nekoj političkoj zajednici.

Piše: Stefan Živković

Stavovi izneseni u ovom tekstu su stavovi autora i ne izražavaju nužno i stavove redakcije portala Glas Regije

About Post Author

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *