S POZNATIM NA TI: Sara Bužleta - Glas Regije

S POZNATIM NA TI: Sara Bužleta

Nije učitano

Da li si kao žena, influenser svjesna svoje uloge i koliko je veoma važno što si sa ženama, ali i muškarcima podijelila svoju borbu sa alopecijom? Potakla si ih da se ne stide da pričaju o tome, traže rješenja i zavole i prihvate sebe baš takve kakve jesu?

Da si me pitala ovo isto pitanje prije koju godinu, vjerujem da bih ti odgovorila da nisam. Na žalost, obzirom da je bolest u pitanju, od kad sam o tome krenula pisati ljudi su se samo krenuli javljati. Nevjerojatno i tužno koliko ih je bilo, odnosno, koliko ih se i danas javlja zbog takvog ili sličnog problema. Prvo mi je bio šok kada se u moru žena javio prvi muškarac, no kasnije se javljalo još njih, sve više i više.

Mnogi i dalje ne žele o tome pričati, ne s užom rodbinom, prijateljima, a kamoli javno – što je sasvim u redu. Moj cilj nije bio bilo koga potaknuti da o tome bruje sa svima, već ukazati da nas ima još s tim tegobama, da bez obzira na oskudne informacije ne treba odustati, da iako lijeka još nema, možda valja raditi kontrole s vremena na vrijeme, jer na koncu, imaš primjerice svoju imunološku sliku, koja ti može dati potencijalne odgovore na uzroke, koji se ne vide u jednom pregledu, u običnoj krvnoj slici ili u kratkom navratu praćena od nekoliko mjeseci. Ova je bolest nedovoljno istražena, nema dovoljno grupa potpore ili čak u nekim situacijama razumijevanja za razne tegobe koje ćelavost za sobom vuče – što psihičke, što fizičke. Upravo radi toga htjela sam biti podrška onima koji nemaju s kime o tome popričati, koji se nemaju kome požaliti, koje mnogi ne mogu razumjeti. Također, neki ne znaju od kuda s tim problemom krenuti. Većinom, iz neznanja, doktori okrive stres i pošalju te doma bez ikakve nade. Istom akcijom se prekine i krug daljnjeg istraživanja, a ja se vodim onime, ukoliko se rješenje ne nađe danas i za mog vijeka, bar želim doprinijeti budućim naraštajima, pa možda za njih bude lijeka i solucija!

Čime se sve baviš, tvoje objave odaju utisak jedne svestrane mlade žene; od kreativnih recepata, uređenje kuće, restoran? Da li je teško to sve postići i uskladiti?

Zaposlena sam u jednoj američkoj digitalnoj agenciji, a taj je posao utjelovljenje jednog od mojih dream-jobova. Česta prekooceanska putovanja, vječiti tempo, ganjanje rokova, ugovora, veliki budgeti i odgovornost.
Navela sam ‘jedno’ od mojih poslova iz snova, jer volim biti na više strana, odnosno, volim imati i nešto svoje, privatno. Što poslova, što hobija. Za to služi i moja privatna firma, koja je usmjerena na edukacije upravo na temu poslovnih savjetovanja, društvenih mreža, digitalnih ekosustava i njihovog nadopunjavanja, osmišljavanja razno-raznih digitalnih, marketinških, .. strategija. Tu su i razna savjetovanja i consulting za brendove, ili kampanje i sl.
Godinama smo u sferi turizma, odnosno iznajmljivanja smještaja raznih vrsta, pa je nekako prirodno došlo ove godine da se testiramo i u sferi ugostiteljstva. Stoga smo i ostvarili projekt restorana, koji je na našim područjima jedan od rijetkih koji ima prostor uređen za djecu, a možda i jedini koji je totalno baby friendi, pritom ne mislim na baby chair, već kutak s posebno odabranim igračkama, podlogom za igranje te zaštitnom ogradicom, kako bi se i roditelji najmanjih mogli u miru opustiti uz obrok, dok se bebica veselo kotrlja tik do njihovog stola, u sasvim sigurnom okruženju. Cijeli dječji koncept je realiziran u partnerstvu s Hajdi.hr, koji i sami prednjače s raznovrsnom ponudom dječjih igračaka i ostale opreme.

Od hobija, kuhanje za najmlađe, uređenje kuće, okoliša i ostalih objekata koji su u renti. To mi ispuni i ono najmanje slobodnog vremena, ali istovremeno me relaksira. Shvatila sam kako puno projekata imaju duži rok, često nije opipljiv, trebam čekati na rezultate mjesecima, nekada i godinama. Ovo je moja varijanta bijega u sadašnjost. Kraći rok, kraći period iščekivanja i na kraju, velika sreća kada vidiš što si realizirao, a fizički je opipljivo, odnosno, oku vidljivo, daleko od metrika i analiza. Balans jednoga i drugoga mi zapravo daje snagu da izdržim do kraja dugoročnih poduhvata, ali i svakodnevnu sreću kad vidim na oko ‘hej, pa ja to mogu!’. Volim sve što je oku lijepo. Ima tu još toga, ali prije nego se ovaj intervju pretvori u knjigu, stati ću na ovome.

Obzirom da često dobijem pitanje je li teško i kako je moguće sve to uskladiti, možda najbolje da Vas pozovem da pročitate kratki tekst ispod moje objave: https://www.instagram.com/p/CSFkIryKv2p/?utm_medium=copy_link

Poseban dio tvojih objavama na društvenim mrežama je majčinstvo, koliko u njemu uživaš, ali i kako ponekad sve to može biti i teško. Dijeliš dileme, savjete, recepte, kad ne ide sve po planu i baš zato mlade majke i vole Saru, realna je, a u isto vrijeme topla majka. 

Prije nego smo postali roditelji po prvi put, često sam čula kako ja to neću moći. Kako sam previše orijentirana na posao, karijeru, biznis općenito. Uvijek sam govorila kako ću zapravo vrlo jednostavno jedan od ‘poslova’ prekinuti ukoliko bude potrebno, jer majčinstvo, odnosno moja djeca, ipak dolaze kao prioritet u svemu, neovisno o težini u raznim situacijama.

Tako je i bilo. Smanjila sam broj projekata, određenih poslovnih poduhvata, čak sam se povukla i iz političkih aktivnosti, sve kako bih stvorila vremena za svoju djecu. Nije mi niti malo žao, jer i dalje stižem i realiziram sve što želim, samo je frekvencija nešto rjeđa ili trajanje duže. Uživam u klincima, uživam u svojoj obitelji više nego u bilo čemu i ne bih to mijenjala za ništa na svijetu. Postoje periodi kada je turbo-zahtjevno, kada se recimo nađem sama doma bolesna, s dvoje male i bolesne djece. Ne spavaš noćima, a partner je na putu. Uhhhh.. ne želim to nikome, ali, za njihbihsve napravila, a i sve to, kao i sve u životu, jednom prođe! U tim situacijama je najteže zapravo imati upravo tu ‘prolaznost’ na umu, jer svaki sat traje kao cijeli dan. Mislim da će svaka mama koja se našla u sličnoj situaciji znati točno o čemu pričam.

Generalno, za mene biti dobar roditelj ne znači apsolutno sve podvrgnuti djetetu. Ja imam potrebe, isto kao i ostali članovi obitelji u kući. Dobra organizacija i komuniciranje želja znatno olakšava život. Svaki put kada naiđemo na problem, pokušavam se odmaknuti od žaljenja koje nema kraja, fokusirana sam na rješenja, pronaći načine kako razriješiti i najveće probleme. Moj problem je što često over-thinkam. Ali tu imam dobrog partnera, koji mi često uzvrati balansom, pa to nekako brže otpetljamo.

Za nas definitivno vrijedi princip – sretno i voljeno dijete je dobro dijete.

Ponekad tvoji pratioci imaju utisak da se Sara nikad ne ljuti, je li to stvarno tako ili ako nije, šta je ono što Saru može naljutiti u životu ili u odnosima sa drugim ljudima, prijateljima, kolegama? 

Hmmm da. Često su me pitali kako je to moguće. Zapravo, nije. Ljutim se ja, samo sam puno radila na sebi u zadnjih 2-3 godine po pitanju temperamenta i gubljenja živaca. Po prirodi sam hiperaktivna, do te mjere da kada sam po prvi puta otkrila za svoju hipotireozu, su i doktori na prvu, neovisno u višku kila tada kao simptomu, mislili da je 1/1 hiper u pitanju. Takav se rodiš, živac sam, energična.

Često si neke stvari uzmem previše k srcu, neki kažu da je do horoskopa, neki imaju druge teorije. Kada ne ide kako sam zacrtala, znam zbog emocija eksplodirati. U profesionalnom smislu to nikada ne nosi dobro, baš suprotno. Tu sam se po prvi put suočila s potrebom da to ispravljam, dok još nisam bila roditelj.

Razne edukacije, seminari, treninzi doveli su me do boljeg vladanja u ‘kriznim situacijama’. Još to nije to, zapravo ne težim niti biti 100% skulirana, jer nekada sveto treba van i to baš bez filtera, zdravlja radi, ali pokušavam to držati u svoja 4 zida. Nekada ‘stradaju’ oni koji to najmanje zaslužuju, partner, roditelji, ali uvijek se biraju riječi. Mislim da u životu nisam roditeljima uputila prostačinu, što u šali, a kamoli kao uvredu u svađi. U kratko, jedna od nedavnih edukacija mije bila na temu leadershipa, što nije isto kao i managment. Kad kreneš shvaćati to u praksi, lakše je mijenjati se, ali promjena traje i traje.

Identično se preslikalo i na klince, odgoj, roditeljstvo. Trebaju biti nesputani, ali istovremeno znati granice. Treba ih usmjeriti (leadership), ali ne voditi za ručicu non-stop (micro-management). Kako sam rekla, kada shvatiš razliku, lakše je primijeniti to kroz život. Većinom ovaj konstantni management izazove sukobe, kad pristupiš u leadership formi, znatno je lakše. Pogubiti se po putu između jednog i drugog – to je najlakše. Ali heeeeej, učimo dok živimo

Koliko je tebi teško sve uklopiti i postići? Poruka za sve čitateljke koje inspiraciju traže upravo u Sari? 

Nije mi teško jer to želim, više bih rekla da je zahtjevnije nego imati nekakav uljuljani život. Ali, ja ne bih bila ispunjena da vodim takav život, stoga to meni nije opcija, nekad i na uštrp zdravlja – tu se balansiram na sve načine, jer ipak, zdravlje je na prvom mjestu. Još jedno područje koje učim. Mnogo me puta upravo zdravlje zaustavilo, usporilo i stopiralo. Čitala sam signale kratkoročno, umjesto da se pozabavim sobom kako spada i fundamentalno ispravim neke prioritete i način života.

Krenula sam otpuštati manje bitno i dovodim se u red. Proces koji traje, ali daleko smo od onog što sam na početku bila, što me motivira da nastavim.

Nekada sam mislila da se dobro nosim sa stresom jer ne pucam u izazovnim situacijama, jer mogu podnijeti veliko opterećenje i odgovornost. Kasnije sam shvatila da to ne znači ‘nositi’ se sa stresom, već ga ignorirati. A ignoriranje se odrazi na zdravlje. Dakle ponovo, reset, mijenjaj i uči.

Poruka je na tragu onoga što sam nekad mislila vs. ono što vidim danas. Nekada bi svaka potvrda da se moram mijenjati za mene bio svojevrsni poraz. Mislila sam podsvjesno da nisam dovoljno dobra, nisam shvaćala zašto bih se morala mijenjati i zašto uvijek i stalno nešto iznova učim. Danas viđam da je snaga upravo u tome da prihvatim da nije dovoljno dobro, ne nužno i loše, odnosno, da za sve postoji prostor za unaprijediti. A kad se toga uhvatim, motiviram se da promjene koje radim su dugoročno, pa se ne deprimiram kratkoročnim ciljevima.

Dosta filozofiranja, nego, kako ste VI meni!?

Znate da se možete javiti uvijek i za bilo koju temu, pa jedino pametno što vam imam za reći je da se tipkamo i da smo na vezi, jer svatko ima nešto svoje i sebi specifično za spomenuti. Kad imaš nešto lijepo, tu sam da sreću poduplamo, a ružno prepolovimo!

(AUTOR: Vesna Vukmirović)

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *