Dani Vučijačke brigade i 34 godine odbrane Lipe: Putevima progona do mjesta odbrane (FOTO, VIDEO)
Na Lipi, na obroncima Vučijaka, danas su se ponovo okupili oni koji ne dozvoljavaju da vrijeme izbriše sjećanje na proljeće 1992. godine.
Kiša, hladnoća i težak put nisu zaustavili stotine učesnika pješačkog pohoda, koji su prošli stazom kojom je prije više od tri decenije srpski narod iz Broda bježao spasavajući gole živote.
U okviru manifestacije „Dani Vučijačke brigade“ služeni su liturgija i parastos za poginule borce i civile, obavljen ophod oko hrama Svetog Jovana Vladimira, te položeni vijenci i cvijeće.
Obilježena je i hramovna slava, uz osvećenje slavskog koljiva i hljeba.
Kiša je danas natapala puteve Vučijaka, ali nije mogla zaustaviti one koji su došli da se poklone sjenama poginulih.
Istom stazom kojom su 1992. godine iz Broda bježale kolone naroda – žene, djeca i starci – učesnici pohoda stigli su na Lipu.
Mjesto bola, stradanja, ali i mjesto odbrane Republike Srpske.
Za one koji su rat preživjeli, slike tih dana nikada nisu izblijedjele.
Slavko Jakovljević na Lipi je ranjen uoči Vidovdana.
Kaže – svake godine dolazi, zbog saboraca koji nisu dočekali mir.
„Ovdje je bilo užasno, oni da su znali koliko nas ovdje ima, sve bi nas pobili“, kaže Slavko i prisjeća se da je isto ovakvo vrijeme bilo i te 1992. godine, kiša je padala dan i noć.
„Ja ovdje svake godine volim doći, ovdje sam ranjen, dolazim sbog svih saboraca“, kaže Slavko.
Među učesnicima pohoda bili su i oni koji nisu nosili pušku, ni bili u koloni; ali nose sjećanje i ponos.
Ljubica Dimitrov svake godine učestvuje u pohodu.
„Dolazim iz Mjesne zajednice Liješće, koja je 1992. zaista postradala. Igrom slučaja, ja sam malo ranije otišla, jer sam imala bebu od dva mjeseca. Kad se puca, izvlači se živa glava“, prisjeća se Ljubica i poručuje da ovaj njen pohod nije njena žrtva, nego čin ponosa i zahvalnosti svim ljudima koji su primili njene sugrađane.
Na ovom prostoru, u proljeće 1992. godine, vođene su jedne od najtežih borbi.
Kultura sjećanja, obaveza je prema onima koji su dali živote, ali i prema generacijama koje dolaze.
„Tu kulturu sjećanja treba održavati i upravo smo zbog toga ovdje, a posebno mi je drago što ima dosta mladih“, kaže Vladimir Jovanović, predsjednik Udruženja „Srce heroja“ iz Republike Srpske.
„Neke bitke biramo sami, a neke bitke biraju nas- a ovu bitku smo dobili upravo time što je puno mladih došlo danas na Lipu“, zaključuje Jovanović.
Zoran Čelar, koordinator Udruženja „Srce heroja“ za Republiku Srpsku, saglasan je da se ovakve stvari moraju obilježavati.
„Ja, kao učesnik toga, mislio sam da se nikad neću vratiti na ove prostore, ali danas sam ovdje i ponosan sam što sam jedan od časnih i preživjelih ljudi iz tog perioda“, kaže Čelar.
Predsjednik Predsjedništva Boračke organizacije Brod, Zoran Vidić, kaže da uprkos kiši i teškim vremenskim uslovima, pohod nije prekinut.
Na Lipu su stigli i mladi i stari, noseći poruku da stradanje i egzodus srpskog naroda ne smiju biti zaboravljeni.
„Ne može nas već 11 godina ništa omesti. Jutros, kada smo se okupili, bilo je dileme da li da idemo ili ne; ali, kiša je padala i te 1992. godine i u rovovima su vojnici bili mokri; a ovo je poruka našoj omladini da vide kako je to bilo“, kaže Vidić i prisjeća se da je tokom juna te 1992. godine tokom čitavog mjeseca padala kiša.
Važno je naglasiti i da je odbrana ovog prostora spriječila dalje cijepanje Republike Srpske i omogućila početak proboja Koridora života – najhumanije bitke Odbrambeno-otadžbinskog rata.
„Evo, već 11 godina zaredom organizujemo ovo obilježavanje, drago mi je da je postalo tradicionalno, drago mi je da ima dovoljno Brođana koji razumiju značaj i simboliku. Posebno me raduje veliki broj djece i mladih ljudi, što znači da smo kao generacija, uspjeli u tom zadatku da prenesemo sjećanje i nauk na težinu zločina koji je zadesio srpski narod na ovom području i na žrtve koje su plaćene da bismo mi danas imali svoju slobodu i svoju Republiku Srpsku“, poručio je načelnik opštine Brod, Milan Zečević.
Načelnik opštine Modriča, Jovica Radulović, poručio je da je jedna istina.
„Ono što je najvažnije jeste da se zna da su Srbi sa ovog područja branili svoja vjekovna ognjišta i moramo otvoreno pričati o tome da je regularna vojska druge, susjedne, države Hrvatske, bila na ovim prostorima i pokušala na ovim prostorima da izvrši okupaciju“, jasan je Radulović.
Na Lipi je obilježena i hramovna slava.
Osvećeni su slavski hljeb i koljivo, pred hramom Svetog Jovana Vladimira, podignutom kao zavjet i trajno sjećanje na stradale borce i civile Vučijaka.
I dok je kiša padala nad Lipom, među okupljenima se osjećalo ono što traje već više od tri decenije – bol zbog izgubljenih života, ali i zavjet da žrtva Vučijačke brigade i stradanje naroda ovog kraja nikada neće biti zaboravljeni.
(IZVOR: TV K3)
About Post Author
