Đurđevdan sa sobom donosi pregršt prelijepih, starih srpskih običaja, a oni najintrigantniji oduvijek su bili rezervisani za djevojke koje još uvijek nisu pronašle svoju srodnu dušu.

Naši stari su čvrsto vjerovali da buđenje prirode u proljeće ima posebnu moć, pa su se magični rituali za privlačenje ljubavi prenosili s koljena na koljeno, a mnogi se praktikuju i dan-danas.

Jedan od najpoznatijih i najromantičnijih običaja podrazumijeva pletenje vjenčića od poljskog cvijeća. Prema starom narodnom vjerovanju, djevojka na Đurđevdan treba rano ujutru da isplete vijenac, a zatim da kroz njega “kradom” pogleda mladića koji joj se dopada. Smatralo se da ovaj jednostavan potez budi neraskidivu ljubav u njegovom srcu.

Dok beru vrbove grančice i poljsko cvijeće praveći vijence, trebalo bi da pjevaju: “Oj, venče, o, venče, ‘oće li me momče?” Nakon ove pjesme vijence stavljaju na glavu.

Pored cvijeća, ključnu ulogu igra i voda. U noći uoči praznika, u posudu sa vodom potapaju se ljekovite biljke – obavezni su dren, da bi djevojka bila zdrava, i zdravac, kako bi privukla blagostanje. Neudate djevojke bi se rano ujutru, na sam Đurđevdan, umivale ovom mirisnom vodom, vjerujući da će im to donijeti ljepotu i neodoljivost u očima budućih udvarača, piše Žena Blic.

Tu je i test sa rijekom za djevojke koje nestrpljivo čekaju svadbena zvona. Običaj nalaže da se ispleteni cvjetni vjenčić baci u obližnju rijeku ili potok. Ukoliko vjenčić lagano plovi po površini vode, vjeruje se da će djevojka već te godine obući vjenčanicu. S druge strane, ako potone, na brak će morati da sačeka još malo.