Pored uobičajenih popravki i intervencija na limariji automobila, Čedo Prodić i njegov bratanac Vedran u svojoj radionici već gotovo deceniju restauriraju i vraćaju sjaj vremešnim vozilima koja potom, nerijetko, jezde putevima širom Evrope.

U radionici ove dvojice Dervenćana tako su se našli neki od rijetkih modela poput „Mustanga“ iz 1964. godine, ali i automobila iz pratnje Josipa Broza Tita.

Veliko interesovanje klijenata za restauraciju automobila starih po nekoliko decenija, mahom iz inostranstva, bio je okidač da se Prodići počnu baviti ovim poslom.

– Kratko sam radio u Austriji i tamo sam upoznao dosta ljudi i održavao kontakte s njima, te mi je jedan Austrijanac ponudio da za njega restauriram stariji automobil i tako je sve krenulo – priča Čedo prisjećajući se da je prvi automobil koji je dovezen na restauraciju bio bijeli „Triumph“.

– Taj prvi mušterija nam je, iako živi u Austriji, povjerio svoj oldtajmer i na njemu smo radili gotovo godinu – rekao je on dodavši da je proces restauracije prilično dugotrajan posao, zbog čega godišnje uspiju da završe posao na jednom na najviše tri automobila.

Vrlo često automobile potpuno rastave, pa ih ponovo, dio po dio sastavljaju. Mušterije im predstave svoje zamisli, a nekada i donesu dijelove.

Kao najzahtjevniji dio posla Prodići su istakli „prebacivanje“ komandi i volana na suprotnu stranu, što najčešće traže mušterije iz Engleske.

– Malo komplikovanija situacija je slučaj prebacivanja volana i komandi na drugu stranu, odnosno sa lijeve na desnu, jer često naiđemo na neke probleme – kazali su Prodići rekavši da je i nabavka dijelova zahtjevan dio posla.

– Nabavka dijelova umije da traje dosta dugo, jer čekamo dijelove, tako da i kada započnemo restauraciju moramo da radimo u etapama. S obzirom da nabavljamo samo originalne dijelove, to može da bude i dosta skupo. Što je skuplji automobil, to su i dijelovi skuplji – objasnio je Vedran Prodić koji sa stricem starim automobilima vraća sjaj već 16 godina.

Kada ovi majstori završe posao, vrijednost automobila naglo raste, pa nerijetko premaši i 100.000 evra. Najzanimljivije je to, kažu Prodići, što se u njihovim rukama nađu i neki od rijetkih modela.

– Jedan od najstarijih automobila koji smo radili je bio „Mustang“ iz 1964. godine, a mi smo odradili restauraciju dva takva primjerka. Takođe, zanimljivo je bilo kada smo dogovorili da radimo restauraciju BMW-a e9, a vlasnik nam je donio dijelove u tri kartonske kutije u vrijednosti od oko 20.000 evra – rekli su Prodići dodavši da trenutno rade na obnovi modela „Mini cooper“ sa prikolicom, kao i automobila koji je bio u Titovoj pratnji.

U njihovom dvorištu parkiran je i unikatan primjerak „Mini coopera“, koji je jedini preostali primjerak u svijetu.

„Fićo“

Pored toga što restaurira automobile svojih mušterija, Čedo Prodić vlasnik je i nekoliko rijetkih primjeraka, pa tako s ponosom ističe crvenog „fiću“, koji je obnovio zajedno sa bratancem, te „opel rekorda“ iz 1972. godine.

– „Opel rekord“ nije restauriran, ali svakako da sam planirao da ga sredim, ali kada „uhvatim“ vremena – objasnio je Prodić.

(IZVOR: Derventski list)