U DOBOJU ZAPALJENE SVIJEĆE: "Ima li pravde za srpske žrtve?" - Glas Regije

U DOBOJU ZAPALJENE SVIJEĆE: „Ima li pravde za srpske žrtve?“

0
444976309_25462687553376734_5812894309683065076_n

Tekst pisao: Stefan Živković

Na mjestu prvog koncentracionog logora na tlu Evrope, u Doboju, smo paljenjem svijeća za stradale u raznim zločinima koji su okarakterisani kao genocid željeli da ukažemo na dvostruke principe o žrtvama prvog i drugog reda u Bosni i Hercegovini. Ovaj problem postoji još od osmanlijskih vremena gdje su muslimani zbog svoje religije, u teokratskom društvu, koje je počivalo na vjerskoj supremaciji, uživali privilegovan status, dok su hrišćani i drugi bili građani drugog reda.

Danas Bosna i Hercegovina, i njen predstavnik u Ujedinjenim nacijama Zlatko Lagumdžija, nastavlja tu praksu, gdje se zalaže za proglašenje 11. jula za Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici. Osim što je kontroverzno korišćenje samog termina „Genocid“ za ovaj zločin, na šta su ukazivali razni eksperti od predsjednika udruženja istraživača genocida Vilijama Šabasa preko počasnog predsjednika Međunarodne alijanse za sjećanje na Holokaust Jehude Bauera do direktora Simon Visental Centra Efraima Zurofa, pored mnogih drugih.

Problematično je što Bosna i Hercegovina, koja je, deklarativno, država svih njenih građana i naroda, nastavlja politiku, ustaljena još iz prošlih vremena, građana, i time, i žrtava prvog i drugog reda. Arbitrarno i diskriminatorno odlučivanje koje žrtve zaslužuju i koje ne zaslužuju počast ne može da pomogne na pomirenju, naprotiv, može samo podstaći produbljivanje jaza između naroda u Bosni i Hercegovini.

U prvom svjetskom ratu je Austrougarska podigla prvi koncentracioni logor na tlu Evrope u Doboju, gdje je 12.000 Srba ostavilo svoje živote, dok su u istočnoj Bosni sprovodili politiku istrebljenja Srba, koja je imala sve karakteristiske genocida. Ovi zločini, po zvaničnoj politici države Bosne i Hercegovine, ne zaslužuje pomen.

U Drugom svjetskom ratu je marionetska država Njemačke, Nezavisna država Hrvatska, sprovodila genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima. Neposrednici izvršioci su, kao i u Prvom svjetskom ratu, bili bosanskohercegovački Hrvati i Bošnjaci. U stručnim krugovima se vodi polemika oko brojki, mi ćemo se osloniti na najniže brojke, one koje su zasebno iznijeli demografi Bogoljub Kočović i Vladimir Žerjavić o najmanje 240.000 srpskih civlnih žrtava.
Mi smo, iz tog razloga povodom nove rezolucije o Srebrenici, koja očigledno ima svrhu da odvrati pažnju muslimanskog svijeta od dešavanja u Gazi, željeli da ukažemo na maćehinski odnos države Bosne i Hercegovina prema njenim građanima srpske nacionalnost. Odnos koji pokazuje unitarizaciju države nemogućom, a dovodi u pitanje sam opstanak države.

Želimo da pošaljemo poruku da je svaka žrtva ista i da država Bosna i Hercegovina mora to da poštuje i da počne da uvaava žrtve jednako nebitno njihovog etničkog porekla. Ovom rezolucijom država Bosna i Hercegovina šalje poruku da 8.000 žrtava zaslužuje rezoluciju zato što su određene etničke pripadnost dok 240.000 ne zaslužuje.

Na slikama se vidi odnos između genocida koji se desio nad bosanskohercogovačkim Srbima u Drugom svjetskom ratu u NDH i „genocid“ koji se desio nad muškarcima i dječacima Bošnjačke nacionalnost u Srebrenici. Prvi ne zaslužuju niti muzejski kompleks, ni spomenik, ni dan, ni rezoluciju, dok drugi zaslužuju sve navedeno. Koje se žrtve onda zaistinu negiraju?

Nije učitano
Stefan Živković

Često se čuje revanšistički glasovi iz Federacije Bosne i Hercegovine da je Republika Srpska genocidna tvorevina, i istina je, Republika Srpska počiva na genocidu koji se desio srpskom narodu.

Sponzori rezolucije navode humanističke principe kao motivacija za izglašavanje ove rezolucije. Kako sponzor može biti država, Turska, čiji lider, inače popularan u Sarajevu, negira genocid nad Jermenima gdje je između 800.000 i 1.500.000 ljudi izgubilo život? Kako ne smeta da se glavni sponzor ove rezolucije, Njemačka, trenutno optužuje pred međunarodnim sudovima da potpomaže genocid nad Palestincima u Gazi? Iz ovog se vidi da je motivacija očigledno druge prirode i nema nikakve veze sa odavanjem pijeteta žrtvama.

Stavovi izneseni u ovom tekstu su stavovi autora i ne izražavaju nužno i stavove redakcije portala Glas Regije

About Post Author

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *