Start-stop sistem u automobilima postao je standard u posljednjoj deceniji, naročito kod vozila sa manjom potrošnjom goriva i strožim ekološkim normama.

Ovaj sistem automatski gasi motor kada vozilo miruje, na primjer na semaforu, i ponovo ga pokreće kada vozač pritisne kvačilo ili otpusti kočnicu.

Glavna ideja je smanjenje potrošnje goriva i emisije štetnih gasova u gradskim uslovima vožnje. Iako djeluje kao jednostavno rješenje, on ima svoje prednosti i mane.

Najveća prednost start-stop sistema jeste ušteda goriva, posebno u urbanim sredinama gdje vozači često staju i kreću. Testiranja pokazuju da se potrošnja može smanjiti od 3 do 10 procenata, u zavisnosti od stila vožnje i saobraćajnih uslova.

Pored toga, smanjuje se i emisija ugljen-dioksida, što doprinosi zaštiti životne sredine. Za proizvođače, ovaj sistem je koristan jer pomaže u ispunjavanju ekoloških standarda.

Ipak, sistem nije bez nedostataka. Često paljenje i gašenje motora dovodi do većeg opterećenja akumulatora i elektropokretača. Zbog toga vozila sa start-stop sistemom imaju jače i skuplje akumulatore, što povećava troškove održavanja.

Takođe, u nekim situacijama vozač može primijetiti blago kašnjenje pri ponovnom pokretanju motora, što može biti neprijatno.

Još jedan problem je to što start-stop sistem ne donosi značajnu korist na autoputevima i otvorenim putevima, gdje se motor retko gasi. Dakle, njegova najveća efikasnost pokazuje se u gradskim gužvama. Međutim, za vozače koji pretežno voze van grada, ovaj sistem nema veliku ekonomsku opravdanost.

Start-stop sistem, sve u svemu, predstavlja koristan dodatak modernim automobilima, ali nije univerzalno rješenje. On može doprinijeti uštedi goriva i smanjenju emisije, ali istovremeno donosi i dodatne troškove održavanja. Vozači treba da procijene da li im se isplati, zavisno od tipa vožnje i uslova u kojima najčešće koriste automobil, prenosi B92.