Put nauke zahtijeva upornost i veliku posvećenost. Upravo tim putem krenuo je mladi matematičar iz Doboja Srđan Lazendić koji je doktor nauka i predavač na Univerzitetu u Gentu u Belgiji.

Rodni grad, ali i bivše profesore ne zaboravlja.

Svoje znanje nesebično dijeli i sa mladim gimnazijalcima, zainteresovanim za nauku koja nije samo računanje, nego i način razmišljanja i razumijevanja svijeta kroz logiku.

Od školskih klupa u Doboju, preko fakulteta u Novom Sadu, do univerzitetskih amfiteatara u Gentu gdje je zaposlen kao predavač na Fakultetu za inženjerstvo i arhitekturu – put je matematičara Srđana Lazendića, prenosi RTRS.

Ljubav prema matematici koja se razvijala godinama

Brojevi su mu oduvijek bili „jača strana“, ali se istinska ljubav prema matematici razvila tek u trećem razredu srednje škole.

„Nema oblasti gdje matematika ne može da nađe primjenu i nije uopšte upitno koliko je ona apstraktna. Zašto je matematika danas još uvijek bauk, rekao sam da matematika iziskuje rad, u istoriji vi preskočite jednu oblast, drugu ćete savladati, ali u matematici to nije moguće“, priča Lazendić.

Nauka, studenti i izazovi modernog doba

Kao doktor nauka, svoj rad posvetio je istraživanju i prenošenju znanja studentima.

Ipak, kaže vještačka inteligencija na velika vrata ulazi u sve sfere našeg života, pa ni matematika nije izuzetak.

„Јoš uvijek jedna dobra stvar je što chat GPT nije toliko dobar kada je u pitanju matematika. Kad pripremim neke zadatke za studente, zadam mu to, da vidim da li je u stanju to da riješi, ali još uvijek ne“, ističe Lazendić.

Inspiracija za nove generacije u Doboju

Četvrt vijeka Sonja Stanojević u dobojskoj Gimnaziji radi kao profesor matematike.

Interesovanja učenika, kaže za matematiku, ne manjka, ali tek rijetki poput Srđana svoj put dovedu do univerzitetskih katedri u inostranstvu.

„Nadam se da će Srđan danas biti inspiracija za većinu ovih đaka da i oni budu što bolji i da naprave što bolje rezultate i da dostojno pronose i ovu školu i naš grad“, rekla je Stanojevićeva.

Iako živi daleko od rodnog grada, ističe da su upravo Doboj i ljudi iz njegovog okruženja bili temelj za uspjeh, zato svoja znanja nesebično dijeli sa dobojskim gimnazijalcima.

„Oduvijek sam volio matematiku, jer je to da igra brojeva“, kaže Boško Petković, učenik četvrtog razreda.

Porodica i podrška kao temelj uspjeha

Od malena, Srđan je dijete za primjer, na njegov račun stizale su samo pohvale, kaže otac.

„Ponosan sam normalno, on je prošao težak život, znate poslije rata i ono sve, hvala dragom Bogu, mi smo uspjeli, ali i on“, ponosno kaže Goran Lazendić, Srđanov otac.

Vođen željom za stalnim napretkom, Srđan kaže u matematici nema kraja učenju, kombinacije brojeva su neiscrpne, a svaki rezultat nova neizvijesnost.