Kako izgleda budućnost proizvodnje mesa - Glas Regije

Kako izgleda budućnost proizvodnje mesa

Nije učitano

Foto: Pixabay

Islandski naučnici razvili su genetski modifikovani ječam koji se može koristiti za proizvodnju mesa.

U staklenicima ORF Geneticsa već raste preko 100.000 genetski modifikovanih stabljika bogatih proteinima kakvi se mogu naći u mesu.

Izmijenjeni ječam bere se i pročišćava kako bi se iz njega izvadili proteini „faktoraa rasta“, koji se, pak, mogu koristiti za proizvodnju laboratorijski uzgojenog mesa.

Etički i ekološki prihvatljivo meso

Takvo meso posljednjih godina postaje sve popularnije zbog etičkih i ekoloških razloga. Naime, za proizvodnju pravog mesa potrebno je mnogo više zemlje i vode nego za proizvodnju iste količine biljne hrane. To znači da umjetno meso podrazumijeva manje krčenja šuma, manje vode i manje zagađenja otpadom.

Osim toga, u proizvodnji mesa stvaraju se goleme količine stakleničkih plinova poput metana i CO2, koji uzrokuje klimatske promjene. Stočarstvo uzrokuje otprilike iste količine emisija kao što ih uzrokuje sav transport. Oko 60 odsto emisija koje dolaze od poljoprivrede otpada na proizvodnju mesa.

Goveda posebno jako utiču na okolinu zato što, uz to što troše velike resurse, stvaraju metan, koji ima osamdesetak puta veći staklenički efekt od CO2.

Na primjer, studije su pokazale da proizvodnja govedine stvara od četiri do osam puta više emisija stakleničkih plinova od proizvodnje svinjetine, piletine ili jaja, po gramu proteina, a sve vrste mesa imaju značajno veći uticaj na klimatske promjene od proteina biljnog porijetla, recimo iz soje ili mahunarki. Na sreću, metan se raspada brže od CO2.

U poređenju sa konvencionalnom govedinom, govedina koja se uzgaja u laboratoriji zahtijeva 45 odsto manje potrošnje energije, 99 odsto manje korištenja zemljišta i proizvodi 96 odsto manje emisija stakleničkih plinova.

Konačno, umjetno meso podrazumijeva manje ubijanja životinja i manje pandemija budući da se brojne virusne, bakterijske i parazitarne bolesti razvijaju zahvaljujući bliskom kontaktu ljudi sa životinjama.

Da li je umjetno meso prihvatljivo za vegetarijance?

Umjetno meso uzgojeno iz stanica moglo bi biti prihvatljivo za vegetarijance, barem za dio njih, jer ne podrazumijeva zlostavljanje i ubijanje životinja. No pitanje je hoće li biti prihvatljivo za vegane koji odbijaju jesti sve što je životinjskog porijetla i neke vjerske grupe poput hindusa koji ne jedu meso ili za židove i muslimane koji jedu samo košer, odnosno halal meso.

Kako se proizvodi umjetno meso u laboratoriji?

Naučnici u proizvodnji umjetnog mesa koriste kravlje matične ćelije, građevne blokove mišića i drugih organa. Ćelije se stavljaju u Petrijeve zdjelice s aminokiselinama i ugljikohidratima kako bi se mišićne ćelije umnožile i rasle. Faktor rasta pokreće umnažanje ćelija. Nakon što je izraslo dovoljno mišićnih vlakana, rezultat je meso koje nalikuje govedini.

Teoretski iz jedne početne matične ćelije umnožavanjem se mogu proizvesti neograničene količine mesa.

Staklenik budućnosti

Golemi staklenik od oko 2.000 četvornih metara privatne firme ORF Genetics, osnovane 2001, nalazi se nedaleko od malog ribarskog mjesta Grindavík. U njemu se u nepreglednim redovima hidroponskih posuda uzgaja ječam. Staklenik zagrijavaju veliki izvori hidrotermalne energije koje na vulkanskom Islandu ima u izobilju. Oni su takođe izvor napajanja za umjetnu rasvjetu koja se koristi u uzgoju kada je Sunce zimi nisko na horizontu.

Na taj način se tokom cijele godine uzgaja 130.000 biljaka ječma (Hordeum vulgare). ORF ondje istražuje inovativnu upotrebu ječma za proizvodnju različitih faktora rasta sličnih ljudskima i životinjskima.

Faktor rasta u kozmetici

Koja je uloga faktora rasta u našim tijelima? Faktori rasta su prirodne tvari koje mogu potaknuti staničnu proliferaciju, odnosno njihovo dijeljenje, zacjeljivanje rana i ćelijsku diferencijaciju u druge vrste ćelija. To su obično proteini ili steroidni hormoni.

Od rođenja do odrasle dobi, naša tijela proizvode proteine ​​koji se nazivaju faktorima rasta, a obnavljaju kožu i djeluju kao signalne molekule za komunikaciju među ćelijama. Primjeri su citokini i hormoni koji se vežu za specifične receptore na površini svojih ciljnih ćelija.

Ispostavilo se da je ječam idealna biljka za proizvodnju faktora rasta. Ječam je samooprašivač, što znači da polen ječma neće oprašiti druge cvjetnice, pa čak ni susjedne biljke ječma. Unakrsno oprašivanje predstavlja problem za ekološku sigurnost u uzgoju GMO usjeva jer se njime svojstva jedne biljke ponekad mogu prenijeti na druge biljke.

ORF proizvodi 25 različitih faktora rasta. Kompanija je, među ostalim, svoje napore usmjerila na faktore rasta slične ljudskima za potrebe istraživanja matičnih ćelija i industriju njege kože. U 2010. predstavila je svoju marku za njegu kože BIOEFFECT, koja sadrži Barley EGF, prvu marku u svijetu za njegu kože zasnovanu na faktorima rasta biljaka dobijenima bioinženjerstvom. Epidermalni faktor rasta (EGF) jedan je od najznačajnijih faktora rasta u našoj koži. Ima važnu ulogu u proizvodnji kolagena, elastina i hijaluronske kiseline za održavanje zdravog izgleda naše kože. BIOEFFECT je postigao veliki uspjeh i sada se prodaje širom Islanda i svijeta.

Faktor rasta u proizvodnji hrane

No, u 2021. ORF Genetics je odlučio pokrenuti proizvodnju faktora rasta sličnih životinjskima koji bi se mogli koristiti u proizvodnji laboratorijskog mesa.

S porastom globalne populacije, potražnja za hranom bogatom proteinima raste eksponencijalno, dok održiva poljoprivredna zemljišta uglavnom ne rastu. Mesni proizvodi uzgojeni iz ćelija mogli bi ublažiti mnoge posljedice proizvodnje koje utiču na okolinu, a istovremeno bi mogli pružiti sigurnu, hranjivu i etičnu zamjenu za meso. Meso uzgojeno iz ćelija može proizvesti zamjene za meso koje traže tržišta, koje bi uključivale i odgovarajuće količine masti. Ono bi čak moglo pomoći u zamjeni štetnih zasićenih masti u mesu zdravijim masnoćama.

„Stanovništvo raste i moramo hraniti sve ljude“, rekla je za BBC direktorica proteinske tehnologije ORF-a Arna Runarsdottir.

Ako će naučnici uspjeti pronaći načina da proizvode umjetno i dostupno meso u velikim količinama, to bi moglo donijeti obilje prednosti koje bi nam mogle pomoći u prehrani.

„Ne moramo ubijati sve te životinje, samo im moramo uzeti matične ćelije“, istaknula je Runarsdotir dodajući kako je to održivija, ekološka opcija u odnosu na konvencionalno uzgojeno meso.

Faktor rasta ORF-a već koristi nekoliko firmi koje proizvode mesne proizvode iz laboratorija.

Može li umjetno meso biti prihvatljivo cijenom i okusom?

Prvi laboratorijski hamburger nastao je 2012. godine, a oni koji su ga probali ocijenili su da je vrlo prihvatljiva zamjena za meso.

Njegovo stvaranje koštalo je oko 325.000 dolara. No, kako tehnologija napreduje, troškovi proizvodnje uzgojenog mesa trebali bi se naglo smanjivati.

Tijekom intervjua za jednu australsku radijsku emisiju nizozemski startup Mosa Meat procijenio je da bi cijena umjetnog mesa mogla pasti na 80 dolara po kilogramu već sada kada bi proizvodnja postala masovna. To bi značilo da bi hamburger od 15 dkg koštao nešto više od 11 američkih dolara.

Drugim riječima, kroz koju deceniju meso iz laboratorija moglo bi postati konkurentno i istovremeno etički i ekološki prihvatljivo.

Proizvodnja faktora rasta iz modifikovanog ječma mogla bi značajno pojeftiniti proizvodnju faktora rasta koji predstavlja značajan udio u cijeni umjetnog mesa.

(Index)

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *