Broj učenika u Javoj ustanovi Osnovna škola /OŠ/ „Liješće“ u posljednjih petnaestak godina gotovo je prepolovljen.
Direktor Nada Gostić, navodi da je ovu školu 2008. godine pohađalo 305 učenika, a danas tek 176. Tim brojem obuhvaćena su i područna odjeljenja u Vinskoj, Donjem Klakaru i Gornjem Klakaru gdje nastavu pohađa 31 učenik.
Da su škole važan indikator demografske slike i odliva stanovništva usljed evidentnog negativnog prirodnog priraštaja i migracija, svjedoče podaci škole „Liješće“ koja dijeli sudbinu mnogih škola u Srpskoj.

Gostić naglašava da se situacija drastično promijenila u zadnjih 10 – 15 godina i pravi paralelu tekuće sa 2008. godinom.

– U područnom odjeljenju Vinska bilo je 26 učenika i radila su tri odjeljenja – danas je tamo samo 10 učenika. U područnom odjeljenju Gornji Klakar bila su 24 učenika – sada osam, dok je u Donjem Klakaru 2008. godine bilo 28 učenika – sada 13 -, svjedoči Gostić.

Prema njenim riječima evidentan je pad broja učenika u svim mjesnim zajednicama na području opštine, ali i u čitavoj Republici Srpskoj.

Istina, đaka je malo ali na radost učenika i njihovih roditelja, učionice višćanske petoljetke nisu prazne. Učenici ne moraju da putuju, a obrazovanje stiču gotovo na kućnom pragu gdje i mnoge generacije prije njih, u svojom mjestu.
Učenici, vrijedne radilice, puni su vedrine i želje za radom, znaju i poštuju školski red i vole svoju školu.

– Meni je lijepo u školi, a najdraža mi je matematika. Svi smo drugari. U školu dolazim biciklom ili pješke, kako – kad -, kaže učenica četvrtog razreda Angelina Vasić iz Gornjeg Klakara.

U klupi pored sjedi Višćanin Andrej Dubov. Drugi je razred.

Lijepo je, igram se sa djecom, a matematiku najviše volim -, kaže ovaj dječak.

Sergej Trifković dodaje:

– Super je ovdje. Išao sam u drugu veću školu, ali ovdje je ljepše -, iskreno će on.

Prosvjetni radnici kažu da je obrazovanje osnova svega bez kojeg nema napretka. Za kombinovana odjeljenja sa malim brojem đaka kažu da imaju i svoje prednosti, prvenstveno jer imaju mogućnost da se više posvete individualnom radu sa učenicima.

– Prednost malog djeljenja je u gotovo individualnom radu, što možemo više pažnje posvetiti svakom učeniku i može se bolje pratiti razvoj i napredovanje. S druge strane, mana je što djeca nemaju više drugara da se druže -, kaže učiteljica Vanja Vidić koja sa koleginicom Zvjezdanom Stjepanović drži nastavu u Vinskoj.

Po broju đaka, drugačija situacija nije ni u Gornjem Klakaru. Tamo je osam učenika. Po dvoje drugog i četvrtog i četiri učenika u trećeg razreda dočekuje samo jedna učiteljica – Mirjana Kajtazović.

– Djeca su samostalna, možemo se osloniti na samostalan učenički rad kada se radi sa ostalim razredima. Ta samostalnost će im mnogo značiti kada u šestom razredu dođu u „čista odjeljenja“. Poteškoća je to što nisu naviknuti na grupni oblik rada jer nema dovoljno učenika. Svi su drugari, ali požele da ih je više -, konstatuje Kajtazović.

Ona je u ovu školu došla prije mjesec dana.

– Ovo je za mene novo iskustvo, tačno je mjesec dana kako sam počela raditi u kombinovanom odjeljenju tako da se polako snalazimo i učenici i ja, upoznajemo se međusobno kao i sa radom u kombinovamom odjeljenju -, kazala je Kajtazović.

Vesna Džabić je drugi razred. Živi u Gornjem Klakaru kao i njen drug iz školskih klupa Vedran Drugović.

– Meni je lijepo kada se družimo. Imam sedam drugara u školi. Puno uradimo u školi. Kod kuće uradim zadaću, a onda pomažem mami-, kaže Vesna.

– Dobro je u školi, ali bih volio da nas je više. Dolazim biciklom ili pješke, a nekada me dovezu tata ili djed. Kad sam slobodan odem negdje, provožem se biciklom i tako provodim slobodno vrijeme -, rekao je Drugović.

Graja i žamor djece sve su tiši i u Donjem Klakaru, lijepom živopisnom selu.

Dok su Goran Patković i Stefan Vidić, učenici trećeg razreda, utvrđivali gradivo prokomentarisali su da im je dobro u školi sa drugarima i učiteljicom.

– Imam šest prijatelja u školi, a kod kuće se družim sa braćom i sestrom -, rekao je Patković, dok Stefan Vidić ima i želje:

– Dobro je u školi, imao TV, laptop, samo bih volio da imamo dvoranu za fizičko-.

Jovana Broćilo jedna je od ukupno dva prvačića u ovoj školi.

– Ocjena još nema. Volim ići u školu, a najdraže mi je likovno -, kaže ova djevojčica.

Vera Marković i Ina Bašić su učiteljice koje uče 13 đaka u Donjem Klakaru.

Kada je nastava u pitanju, Bašić kaže da đaci u kombinovanom odjeljenju nisu uskraćeni ni za šta i ne zaostaju ni po čemu u znanju za vršnjacima iz gradskih sredina.

– Svakog učenika poznajem veoma dobro i znam koliko može, tako da je lijepo raditi u ovakvom odjeljenju. S druge strane malo je kompleksnije odraditi kompletno gradivo u trojnoj kombinaciji za jedan čas, i tu se ponekad jave poteškoće. U suštini je lijepo raditi u područnoj školi -, objašnjava učiteljica Bašić svoja prosvjetarska iskustva iz Donjeg Klakara.

Osvrnula se i na neizvjesnu budućnost škole u ovom selu.

– Nažalost, pad broja đaka je najveći prolem. Ovdje radim skoro osam godina i svake godine se polako osipa broj učenika -, podvlači Bašić.

Direktorica OŠ „Liješće“ Nada Gostić kaže da je škola u Vinskoj najopremljenija u Brodu, dok su objekti u Donjem i Gornjem Klakaru u lošijem stanju.

– Škola u Vinskoj je renovirana. Tu je novac uložila porodica Stanisavljević, sve je novo i mislim da je škola u Vinskoj najopremljenija na području naše opštine. Nešto lošija situacija je u druge dvije škole. U Gornjem Klakaru je urađen novi krov, ali treba još ulaganja. Škola u Donjem Klakaru, koja se dijelom koristi za potrebe mjesne zajednice, je u najlošijem stanju i potrebno je dosta raditi na opremanju objekta -, navela je Gostić.

Od potrebe za ulaganjima u školske zgrade, više zabrinjava činjenica da na jesen u ovoj školi neće moći formirati odjeljenje prvog razreda.

– Mi nigdje nećemo moći formirati odjeljenje prvog razreda, čak će i u centralnoj školi biti kombinovano odjeljenje. Znači, dva do tri prvačića po školi je maksimum, i u centralnoj i u područnim odjeljenjima -, izjavila je Gostić.
Strahuje zbog neisvjesne budućnost škole zbog nedovoljnog broja đaka.

– Padamo sa brojem učenika, što nam govori da u narednom periodu naša škola neće moći biti samostalan pravni subjekat -, konstatuje ona.

Gašenje samostalnosti škole značilo bi veliki gubitak za učenike, nastavnike i mještane sela u kojima su škole centar kulturnog i društvenog života. Budućnost je teško predvidjeti, ali se treba nadati i raditi na tome da dječija graja u školama u Liješću, Vinskoj, Donjem Klakaru i Gornjem Klakaru ne ostane samo uspomena.

(IZVOR: Radio Brod)