Kićenje božićnog drveta i novogodišnje jelke za većinu domova predstavlja najsvečaniji trenutak godine, simbolizujući nadu u bolje sutra i radost novog početka.

Međutim, kako se praznični dani primiču kraju, nameće se važno pitanje o dostojnom trenutku za raskićivanje doma. Dok se savremene navike često rukovode isključivo praktičnošću, srpska pravoslavna tradicija i narodni običaji daju jasne smernice o tome kada bi praznična znamenja trebalo odložiti.

U narodu je duboko ukorijenjeno vjerovanje da svako predugo zadržavanje dekoracije nakon predviđenog vremena može donijeti energetsku stagnaciju i narušiti sklad u domu. Jelka, iako prihvaćena kao dio opšte novogodišnje radosti, u hrišćanskom kontekstu prati ciklus zimskih praznika koji svoj vrhunac i završetak dobijaju u danima oko Bogojavljenja.

Prema ustaljenom pravoslavnom kanonu i običajnom pravu, posljednji rok za raskićivanje jelke je 18. januar, odnosno Krstovdan.

Ovaj dan, koji prethodi velikom prazniku Bogojavljenja, smatra se trenutkom strogog posta i duhovne pripreme, kada se dom čisti od svih prethodnih obilježja kako bi se dočekala sveta vodica. Vjeruje se da bi do Krstovdana sva dekoracija morala biti sklonjena, a najkasnije do 20. januara, kada se slavi Sveti Jovan Krstitelj.

Sabor Svetog Jovana označava konačni kraj prazničnog perioda, nakon čega se porodica u potpunosti okreće svakodnevnim obavezama i radu.

Pitanje vremena raskićivanja tako prestaje da bude samo stvar estetike i postaje odraz poštovanja prema smeni praznika, piše Telegraf.

Bez obzira na to da li se vodite isključivo vjerskim rokovima ili ličnim osjećajem, važno je prepoznati trenutak kada simbolika novog početka treba da ustupi mjesto samom životu i delanju u novoj godini.