Plodne derventske livade od novembra do aprila izvor su hrane za mnogobrojno stado ovaca koje ovčari sa obronaka Manjače dovode u naše krajeve na ispašu, a gostoprimstvo Dervenćana i berićetne ravnice razlog su što se gradu na Ukrini uvijek iznova vraćaju.

Ilija Božić i Goran Stevanović svoje stado redovno dovede u derventski kraj u kojem svake godine borave u prosjeku šest mjeseci.

– Čitav život bavimo se čuvanjem ovaca. Još od malih nogu ovce na ispašu vodimo u druge krajeve. U Derventu dolazimo u jesen i boravimo do kraja aprila. Za to vrijeme stado navodimo u Donji Detlak, Kalenderovce, Rapćane, Agiće, Kuljenovce i Bišnju, a krajem aprila se vraćamo ka Manjači, gdje opet ne idemo kući, nego se zadržavamo na pašnjacima u tom podneblju – objasnio je Božić koji se čuvanjem ovaca bavi oko dvije decenije.

– Kod nas je u ovom periodu jaka zima praćena velikim snijegom, a ovdje je dosta toplije za boravak i sve rjeđe ima snijega pa pogoduje ovcama – rekao je Božić koji stado od više od hiljadu grla čuva sa rođakom Goranom i komšijom Markom.

Goran Stevanović stado čuva već oko 40 godina, a kroz šalu ističe da je ovaj „divlji“ život ovčara gori od zatvora.

– Život ovčara je jako težak, „divlji“, ali na sve se čovjek navikne. Napolju spavaš i jedeš, živiš pod vedrim nebom, a u zimskom periodu, ni hladnoću više ne osjetiš. Pomaže nam država kroz podsticaje, ali najviše nam pomažu mještani, Dervenćani, koji nas često ugoste i kad god im se obratimo za pomoć, uvijek nam izađu u susret – istakao je Stevanović, dok je najmlađi među njima, osamnaestogodišnji Marko Trivković objasnio da je za njega ovaj način života jako zanimljiv.

– Meni je ovo prva godina da čuvam stado, a pošao sam sa komšijama da im pomognem, jer je ipak riječ o velikom broju ovaca. Iako je ovo težak način života, meni je zanimljiv, kao i priče i dosadašnja iskustva Ilije i Gorana – rekao je Trivković.

Korona i šakali

Osim korona virusa koji se, kako kažu ovčari, i njima donio probleme i smanjio prodaju ovaca, ove zime muku muče da stada odbrane od šakala.

– Ranije u Derventi nije bilo šakala i znali smo da je to siguran kraj za stada. Međutim, ove godine su nam „ojadili“ stado za oko 50 jagnjadi – kazao je Stevanović.

Vuna

Čuvari ovaca prisjetili su se da je, uprkos teškom životu, posao ovčara ranije bio veoma unosan posao, dok to sada nije slučaj.

– Ranije je moglo jako lijepo da se živi od ovog posla, naročito kada smo išli u Hrvatsku i Sloveniju gdje smo takođe prodavali mlijeko, kajmak i meso, a u posljednjih nekoliko mjeseci nema otkupa ni ovaca, ni jagnjadi. Što se tiče vune, potražnja je već duže vrijeme stala – objasnili su ovčari.