MODRIČA – Sa Jovanom Vidović, kandidatkinjom PDP-a za Skupštinu opštine Modriča razgovarali smo o njenom viđenju politike, motivima, planovima i stvarima koje smatra da su potrebne njenoj lokalnoj zajednici.

GlasRegije: Кandidat si na listi Partije demokratskog progresa za odbornika u Skupštini opštine Modriča. Mlada si osoba. Кako i zašto si se odlučila baviti politikom?

VIDOVIĆ: Zanimanje za politiku došlo je spontano. Prvo sam se kroz političku akademiju upoznala sa politikom i političko-društvenim aktivizmom i negdje shvatila da se promjene mogu dešavati ako se krene malim koracima i iz najmanje društvene zajednice. U našem društvu treba razbijati predrasude da se ništa ne može uraditi, u suštini bitna je samo čvrsta volja i dobra organizacija.

GR: Smatraš li da mladi ljudi u Modriči imaju dovoljno potencijala i prostora za uspjeh?

VIDOVIĆ: Potencijala definitivno imaju, ali prostora nemaju, za koji očigledno moraju sami da se izbore. Ono što nedostaje mladima jeste mladalački bunt koji se mora razvijati da bi došlo do bilo kakvih promjena. A da bi došlo do toga, komunikacija mora ići u oba smjera, između mladih i onih koji sjede u skupštinskim klupama. Mladi moraju zahtijevati da se njihov glas u skupštini čuje. A oni koji sjede u skupštinskim klupama moraju da ih zastupaju.

GR: Sve je veći trend odlaska mladih. Misliš da ćeš za 5 godina živjeti u Evropskoj uniji?

VIDOVIĆ: Ne, s obzirom da naša zemlja kroz pet godina nema realne šanse da postane član EU, a ja nemam namjeru da idem odavde.

GR: Za šta se planiraš boriti ako dobiješ povjerenje građana i postaneš odbornik u SO Modriča?

VIDOVIĆ: Četiri godine su dug period, a inicijative koje bih predlagala su svakako one koje će biti u interesu građana i njihovih potreba, a to se ne može znati bez odlaska na teren i direknog razgovora sa narodom. Ali, jedna od prvih inicijativa svakako bi bila snimanje i prenos svake skupštinske sjednice. Poražavajuća je činjenica da u istim tim klupama ljudi sjede po četiri ili osam godina i ne upute ni jednu inicijativu a pritom primaju odborničku naknadu. Takve treba poslati u politički zaborav, a priliku dati mladima koji imaju volju da urade nešto dobro za svoj grad, selo ili ulicu. Prethodni odbornici da su znali da rade, mladi ne bi sada odlazili.