Septembarska penzija stiže ranije.

Umjesto oko 7. ili 8. oktobra, kako su penzioneri u Srpskoj navikli, novac će na račune leći danas, 1. oktobra.

Nekome će to zaista dobro doći.

Nekoliko dana ranije može značiti plaćen račun prije roka, kupljene lijekove, napunjenu korpu u prodavnici… I nema ništa sporno u tome da penzioneri budu zadovoljni, kada svoj zarađeni novac dobiju prije očekivanog termina.

Ali, da li je to zaista razlog za bombastične najave, odnosno veliku sreću u redovima najstarijih?

Jer, penzija nije poklon. To su primanja koja su penzioneri zaradili decenijama rada i uplaćivanja doprinosa.

Zato se ranija isplata teško može predstavljati kao neka posebna privilegija. Naime, penzioneri će dobiti iste iznose, samo koji dan ranije.

A upravo tu počinje ono važnije pitanje – šta se će biti poslije?

Jer, ako septembarska penzija stigne 1. oktobra, oktobarsku će penzioneri čekati do početka novembra.

Tačnije, ranija isplata ne znači dodatni novac. Ne povećava kućni budžet. Ne podiže životni standard.

Umjesto oko 7. ili 8. oktobra, kako su penzioneri u Srpskoj navikli, novac će na račune leći danas, 1. oktobra.

Nekome će to zaista dobro doći.

Ali, da li je to zaista razlog za bombastične najave, odnosno veliku sreću u redovima najstarijih?

Jer, penzija nije poklon. To su primanja koja su penzioneri zaradili decenijama rada i uplaćivanja doprinosa.

Zato se ranija isplata teško može predstavljati kao neka posebna privilegija. Naime, penzioneri će dobiti iste iznose, samo koji dan ranije.

A upravo tu počinje ono važnije pitanje – šta se će biti poslije?

Jer, ako septembarska penzija stigne 1. oktobra, oktobarsku će penzioneri čekati do početka novembra.

Tačnije, ranija isplata ne znači dodatni novac. Ne povećava kućni budžet. Ne podiže životni standard.

Zato ni reakcije penzionera nisu iznenađujuće. Jedni kažu „bravo“, drugi pitaju šta je tu posebno. Treći, opet, upozoravaju da bi mnogo više značilo povećanje penzija.

A posebno „žulja“ kvalifikacija lidera penzionera da su najstariji privilegovani, jer iz budžeta se najprije isplaćuju njihova primanja. Privilegija bi, valjda, trebalo da znači određenu prednost koja čovjeku omogućava kvalitetniji život…

Može li se takvom smatrati činjenica da najniža penzija iznosi 361 KM? Može li se privilegijom nazvati život sa primanjem od kojeg treba platiti hranu, lijekove, režije, ogrjev i sve ostalo što nosi svakodnevica?

Može li se privilegijom smatrati to što prosječna penzija iznosi 724 KM, dok veliki broj penzionera prima upravo toliko, ili manje?

Činjenica je da isti iznos para koji na račun legne nekoliko dana ranije, definitivno neće poboljšati ničiji životni budžet.

Povećanje penzije, ali samo značajnije od dosadašnjih 6 ili 3%, možda hoće.

(Maja Radoja/Srpskainfo)