Za Dajanu Vasić kineski jezik je gotovo kao maternji, tečno govori, piše i čita. Ova Brođanka je na drugoj godini sinologije, a paralelno studira i engleski jezik u Banjaluci i radi kao prevodilac za kineski. Za Radio Brod je ispričala da se njena ljubav prema jeziku naroda zemlje zmaja i riže počela razvijati nakon završene srednje hemijsko-tehničke škole kada počinje izučavati jezik, pismo i kulturu ove istočnjačke zemlje.

– Uvijek me privlačilo nešto drugačije, morala sam biti različita od svih. Kada je došlo vrijeme za fakultet, željela sam upisati španski jezik. Međutim, drugarica iz razreda je u Palama upisala psihologiju, tako da sam se obrela tamo da vidim fakultetsku ponudu. Bili su smjerovi srpski, ruski, engeski, kinesko-engleski i njemači jezik. Pošto njemački ne volim, a engleski i srpski je završilo dosta studenata, znala sam da neće biti posla kao i sa ruskim, tako da je to odlučilo da upišem kinesko-engleski. Ponukala me i priča drugarice da studenti idu na razmjenu studenata u Kinu, a pošto volim putovati bio je to razlog više da upišem ovaj fakultet. Mada, bilo je i znatiželje -,prisjeća se Vasićeva.

Tokom dvogodišnjeg studiranja u Palama, Dajana je zavoljela istoriju i kulturu Kine i shvatila da je poznavanje kineskog garancija za siguran posao, što se brzo i potvrdilo.

– Sinologiju upisujem 2018. u Palama gdje sam provela tri godine. Kineski mi nije bio bauk, ali sam zbog engleskog obnovila dvije godine studija. Studenti uglavnom zbog engleskog odbnavljaju godinu, a istovremeno zapostave kineski jezik, što ja nikako nisam željela -, objašnjava ona.

Dajana Vasić 2021. godine dobija stipendiju i priliku da otputuje u Kinu kroz razmjenu studenata. Međutim, san joj se nije ostvario zbog zatvorenih granica usljed pandemije korona virusa. Da zapostavi kineski jezik nije ni pomišljala i pronalazi posao – počinje raditi kao prevodilac u kineskoj firmi Paver Čajna na projektu vjetro-parka Ivovik u Livnu, gdje ostaje dvije godine.

– Posao prevodioca znači savršeno poznavanje kineskog jezika. Mada, u to vrijeme ja nisam bila fluentna u jeziku. Naglasila sam da sam student, da želim da naučim jezik, što su oni i prihvatili. Živjela sam sa Kinezima dvije godine, na šta rijetko ko pristane. Kroz to poslovno druženje faktički smo postali kao jedna porodica. Kineski sam najviše naučila upravo kroz posao, zato što je to svakodnevni život. Ja sam sa njima morala ići u policiju kada je trebalo, u bolnicu kada su bili bolesni, kod zubara, u trgovinu… Imali su svog kuvara, kineza, koji samo kineski priča, tako da sam s njim morala u kupovinu, morala sam naučiti namirnice. Išli smo u šetnje, gledali filmove, čak i Svjetko prvenstvo -, dodaje Vasićeva.

Dajana Vasić je odredila svoje životne ciljeve i od njih ne odstupa. Priznaje da nema mnogo vremena za odmor, a uz posao prevodioca posvećena je studiranju. Ne dangubi. A, da je lako, nije.

– Nije lako. Treba dobra organizacija i uskladiti obaveze, da ima vremena za učenje, za završiti posao i naravno i za poneki izlazak. Studiram i engleski i u principu se služim i ovim jezikom, mada izbjegavam. Više volim kineski, draži mi je, a pošto radim u kineskoj firmi oni forsiraju upotrebu kineskog. Mada, razlog je i taj jer dosta kolega ne govori engleski, tako da sam primorana govoriti isključivo kineski. Nekada, kada nešto ne znam na kineskom poslužim se engleskim, pa je to obostrana korist jer kolege učim enegleski, a oni mene neke riječi na kineskom koje ne znam. Inače, u svakodnevnoj upotrebi gotovo da ne koristim engleski -, priča Vasićeva.

Savladati kineski jezik i pismo djeluje kao nemoguća misija pa ne čudi što je običaj da nekome koga ne razumijemo kažemo ‘kao da govoriš kineski’. Da li nam je jezik zemlje zmaja i riže najstraniji strani jezik, koliko ga je teško naučiti?

– Kineski je sam po sebi drugačiji zato što mi nismo navikli na te „slike“, koje to nisu, nego karakteri. Svaki karakter je poseban za sebe i meni je jako zanimljivo učiti ih. Sve je novo, drugačije. Baš je različit jezik kao i kineska kultura, tako da se itekako vidi razlika između zapada i istoka. Kineski jezik ima oko 10 000 karaktera, ali ako uvrstimo stare – tradicionalne karaktere, onda je to preko 50 000. U kineskom jeziku imaju karakteri ali i pinjin, što je neka vrsta azbuke, odnosno engleskog alfabeta. Oni to imaju kao transkripciju jer je nama stancima tako lakše učiti njihov jezik. Za svakodnevnu komunikaciju potrebno je znati oko 2 000 karaktera, ali, ako se gleda u poslovnom smislu onda, naravno, moramo učiti mnogo više termina jer se u poslovnom svijetu koristi više drugačijih karaktera nego u svakodnevnom životu -, objašnjava ona.

Dajana priznaje da treba još mnogo učiti, ali sudeći da ju angažuju velike kineske firme sigurno je da je zavidno njeno poznavanje kineskog jezika.

– Moje poznavanje kineskog je na nivou B-2 ili početak C-1. Studiram u Banjaluci, druga sam godina sinologije, i nadam se da ću ovaj put u roku završiti faks, znači za dvije godine -, uvjerava Dajana i ističe:

– Kineski je veoma perspektivan, posebno za nas iz Republike Srpske jer imamo tijesne veze sa Srbijom prema kojoj su Kinezi nastrojeni i gdje otvaraju više firmi. Prisutni su i u BiH, mada više u Hercegovini gdje grade solarne elektrane i vjetro parkove zbog povoljnog geografskog položaja.

Da se nije pronašla u kineskom, Dajana kaže da bi njen izbor bio španski.

– Španski sam zavoljela zbog serije Kasandra. Razumijem baš dosta ali nisam pričala tri – četiri godine, tako da bi malo trebalo da budem okužena jezikom da bi propričala -, dodaje ona.

Dajana Vasić ističe da su Kinezi vrlo disciplinovan i marljiv narod, vjeran svojoj državi i tradicionalnoj kulturi, sa radnom etikom na visokom nivou. Ali, ipak drugačiji.

– Oni su još u komunizmu, mnogo vole i poštuju Tita, tako da bi se stariji vjerovatno poistovjetili i uklopili sa kinezima. Za nas mlađe koji nismo živjeli u tom vremenu su drugačiji. Kulture su mnogo različite. Kod nas osnovno vaspitanje podrazumjeva da se, na naprimjer, ne podriguje na ulici i slične stvari, dok je kod njih to normalno. Evo još, mi kad gledamo predstavu ili film podrazumjeva se da budemo mirni, da pratimo. Kod njih nije tako. Mora da se jede nešto, da se priča, jer smatraju da ako publika ne priča i ne jede grickalice i slično ne uživa i da predstava ili film nisu dobri. U tome su drugačiji od nas. S druge strane su dosta disciplinovaniji, drže se svoje države i rijetko da će se prilagoditi načinu života u državi u koju dođu. Mada, jako im se sviđa BiH jer je jako mirna, bez ljudske gužve. Mnogo vole Sarajevo zbog Valtera i mislim da su među rijetkima koji kupuju sve magnete i druge suvenire koji imaju veze sa tematikom filma Valter brani Sarajevo. Rekli su mi da su za njih ovdje jeftini stanovi i kuće, dok su ostale stvari poput tehnike, garderobe…, mnogo povoljniji kod njih. Takođe, čude se što mi imamo dosta starih automobila jer često vide Golfa dvojku, Zastavu i slične starije automobile. Kod njih se koriste elektična vozila, tako da je za njih iz ‘futurističkog svijeta’ veliki bum vidjeti tako nešto -, priča Vasić i naglašava da je Kinezima jako drago kada vide da volimo njihovu kulturu i što se sve više mladih odlučuje studirati kineski jezik.

Dajana Vasić je zavoljela Kinu, zemlju koju će uskoro posjetiti.

-To sugurno. Odlazak u Kinu mi je neostavarena želja, ako ne ove onda ću sigurno posjetiti ovu mnogoljudnu i prelijepu zemlju iduće godine -, naglasila je.

Brođanka Dajana Vasić napominje da unazad pet godina vlada sve veće interesovanje mladih za studiranjem sinologije i vjeruje da će taj trend ići uzlaznom putanjom. Zaključila je da je učenje kineskog perspektiva jer njegovo poznavanje pruža siguran posao.

(IZVOR: Radio Brod)