U srpsko selo Tumare na Ozrenu, koje je nakon Dejtonskog sporazuma pripalo gradu Lukavac u Federaciji BiH, u novembru prošle godine vratili su se Branislav Đurić i njegova nevjenčana supruga Renata Jurić sa svojih šestoro maloljetne djece.

Ukoliko bi se ova informacija gledala kao povratak Srba na svoje ognjište to bi bila lijepa vijest. Međutim, stvarno stanje je takvo da, ne samo da nije lijepo, nego je toliko teško da se riječima teško može opisati.

Naime, četrnaestogodišnja Tanja, trinaestogodišnji Goran, desetogodišnji Dušan, šestogodišnji Danijel, trogodišnja Vera i najmlađi Miloš, koji još nema ni godinu dana, s roditeljima žive u 35 metara kvadratnih prostora. Ako kažemo da žive u uslovima nedostojnim čovjeka malo smo rekli, stanje je puno gore.

Za muke ove porodice čuli su u opštini Petrovo ali i u Humanitarnom udruženju „Nemanjići Tićino“ iz Švajcarske.

Juče su ih posjetili načelnik Petrova Ozren Petković i predstavnik pomenutog udruženja Zdravko Mišanović, skupa sa predsjednikom MZ Tumare Ljubišom Mijatovićem. Higijenskim, a posebno prehrambenim paketima, najviše se obradovala majka mališana, a oni, djeca k’o djeca, slatkišima i igračkama.

„Oduševljenje djece najobičnijom loptom bilo je takvo da bi i kamen zaplakao. Koliko su za ovakvo stanje krivi roditelji ili nisu, koliko su oni sposobni ili nisu, ne bih da sudim o tome. Ono što je činjenica je da ovi mališani nisu ničim zaslužili, ni najmanje nisu krivi što su rođeni i žive u ovakvim uslovima. Smatram da je naša ljudska obaveza da njima pomognemo, da im pokušamo obezbijediti adekvatne uslove za život, da imaju dovoljno hrane, odjeće, obuće i svega ostalog što treba djeci njihovog uzrasta. Zato molim sve dobre ljude da se okupimo, da zajedno pomognemo ovoj djeci“, rekao je načelnik Petković, naglasivši da će u saradnji sa OO Crvenog krsta Petrovo već narednih dana porodici biti uručeni novi prehrambeno higijenski paketi.

Zdravko Mišanović je ovom prilikom rekao da će HU „Nemanjići Tićino“ u skladu sa svojim mogućnostima obezbijediti određeni iznos sredstava za rješavanje stambenog pitanja, a za pomoć su se već javili i neki privrednici koji su upoznati sa situacijom ove porodice.

„Ovo je bila moja prva posjeta ovoj porodici i opšti utisak je da pomoći ovoj djeci moramo. Ovo gdje oni sada žive, pored katastrofalnih uslova je i na takvoj lokaciji da je mališanima škola udaljena sedam kilometara, i to sedam kilometara puta koji skoro cijelom svojom dužinom prolazi kroz šumu, nenaseljenim područjem. Na koji način će se rješavati stambeno pitanje to ćemo dogovarati narednih dana. Uključićemo više ljudi, više ideja će nam sigurno donijeti i najkvalitetnije rješenje“, rekao je Petković.

On je pozvao sve dobre ljude koji mogu pomoći, da li u donaciji hrane, odjeće, obuće ili novčanoj pomoći za rješavanje stambenog pitanja, da se jave na mail: [email protected] ili pozivom na broj 053/262-700 u toku radnog vremena i dobiju sve detaljnije informacije.

„Ovako okrutnu sudbinu ne zaslužuje niko, a kamoli djeca. Vjerujem da ćemo svi zajedno uspjeti u tome da sreća zakuca i na njihova vrata“, poručio je Petković.